HARKANOVCI: Ne gasnu Marinjske vatre

Korisnička ocjena: 5 / 5

Detalji: Objavljeno: Petak, 02 Veljača 2018 08:15; Napisao/la Vladimir Vazdar; Hitovi: 3621

HARKANOVCI Sinoć, u predvečerje Svijećnice, Marinja, koje se obilježava 2. veljače, mještani Harkanovaca okupili su se ispred Vatrogasnog doma u središtu mjesta i, u skladu s tradicijom, naložili veliku vatru.

Običaj paljenja vatre u to doba godine povezan je sa simbolikom paljenja svijeće, jer je plamen svijeće simbol duhovnog očišćenja,prosvjetljenja i ljubavi, a upućuje na Gospino obredno čišćenje u hramu, 40 dana nakon poroda.

U tom selu, jednim na području Valpovštine, a zacijelo i šire, taj se običaj zadržao, a suvremeni ga stanovnici Harkanovaca s radošću održavaju.

Oko velike se vatre okupi staro i mlado, a dakako, topli se oganj iskoristi za pečenje kobasice, slanine i kruha.

I sinoć se okupilo stotinjak mještana koji su se, pod vodstvom Joze Piškorjanca, predsjednika Mjesnog odbora, uz veliku vatru družili i veselili. Došle su cijele obitelji, a ubrzo je glazbu iz zvučnika zamijenila pjesma i svirka tamburaša, a djevojke se uhvatile u kolo i zaigrale Kukunješće…

Seoske gastronomske zalogaje stariji zalijevaju rakijom, vinom, pivom, a mlađi sokovima …

Harkanovčanima su ovom prigodom stigli i prijatelji iz susjednih sela i Valpova i s njima se veselili i gostili. Marije, Mare, Marice, Marene i Mariške, djevojke i žene s imenom izvedenim iz Marijina, slave imendan.

Posebno emotivno ovo je slavlje doživio Stjepan Tomin – Stevo Gordišin. Davnih je godina iselio u Australiju, sad se, „pod staru glavu“ vratio i sa sjetom se prisjeća djetinjstva, kada je taj običaj u selu živio u puku.

-Prije su se vatre palile u gotovo svakoj ulici i natjecali smo se čija će biti veća, čiji će plamen biti viši. Prisjećam se da smo kao djeca preskakivali vatru, uživali u veselju i igri, a raduje me da se taj običaj održao, pa makar i s nekim novim primjesama, govori ovaj šezdesetdvogodišnjak koji unatoč tome što mu je u Australiji cijela obitelj, nije zapustio obiteljsku kuću u selu i s veseljem se u nju povremeno vraća.

-Nakon iseljenja, 28 godina nisam dolazio u domovinu, a sada eto navraćam sve češće i kao da nikad nisam niti otišao, pripovijeda sjetno, kamerom telefona snimajući svaki detalj.