Na vrhu Balkana

Detalji: Objavljeno: Srijeda, 13 Srpanj 2016 15:04; Napisao/la Nada Donković; Hitovi: 2444

Belišćanski planinari od 7. do 11. srpnja organizirali planinarski izlet u Bugarsku.

Tom su prigodom posjetili glavni grad Sofiju, ispenjali najviši vrh Bugarske i Balkana Musalu 2.925 m , treći najveći Bugarske i Balkana Vihren 2.914 m, obišli poznata Rilska jezera i ispenjali Jezerski vrh 2.560 m i posjetili Manastir Rila.

Prvi dan – 7. srpnja

U 5 sati iz Valpova i Belišća krenula je grupa 17 belišćanskih planinara u pravcu Bugarske na planirani izlet. U poslijepodnevnim satima po dolasku u Sofiju vozilima obilazimo dio grada, a onda šetnja i razgledanje najužeg centra. Najduže smo se zadržali u razgledavanju Hram-spomenika Aleksandra Nevskog izgrađenog u 1908.g. i posvećenog ruskim vojnicima i A. Nevskom u Rusko-Turskom ratu 1.877 -1.878.g. Odatle nastavljamo put oko 100 km do mjesta Borovec- najstariji i najpopularniji ski centar, apartmanski i hotelski kompleks okružen borovom šumom. Smještamo se u sobe hotela Gorska zvezda. Slijedi večernja šetnja u ovom idiličnom kompleksu s svakojakom gastro i drugom ponudom. Kako je Bugarska poznata po zemlji ruža najviše se zadržavamo na štandovima proizvoda od ruža.

Drugi dan- 8. srpnja

Ustajanje rano i odlazak cijele grupe do obližnje žičare – cilj najviši vrh Balkana M u s a l a

Nalazimo se na području najviše planine na jugozapadu Bugarske Rila. Tu se nalazi 81 tisuća hektara nacionalnog parka. Planina ima bogat šumski pokrov, a stijene su granitne i metamorgitne, paleozoiskih škriljaca stari do 250 mil. godina. Planina ima oko 150 ledenjačkih jezera na visini od 2100-2500 m, anajviši je na Musali 2709 m. Padine planine su izvori najvećih rjeka . Stanište je medvjeda i drugih divljih životinja, sokola i orlova. Bogata je mineralima i termalnim izvorima. Musala je najviši vrh 2925 m planine Rile , Bugarske i Balkana. Ime potiče od riječi „Mus-Alah“ što znači „bliže Alahu“. Dolazimo do stanice gondole“Jastrebac“ . Žičarom se vozmo do 2369 m iznad prekrasne borove šume.

Tu se grupa dijeli – jedna za uspon, a druga za šetnju prema fizičkim mogućnostima. Prva ekipa od 10 članova – najmlađi Zvonimir, 9 godina i Petar, 11 godina uz ostalih 8 strmom stazom u početku travnatim predjelima kreće ka vrhu. Staza opisana kao srednje teška, ali dobro je uređena. Pri usponu pogled na predivna gorska jezera tirkizne boje, a gore prema vrhu u kamenim kanjonima sniježni nanosi. Nailazimo na manje i veće slapove, potočiće i prelijepo gorsko cvijeće. Kako se bližimo vrhu sve veće gromade kamena i sve strmije-na jednom dijelu i pomoćna sajla. Na 2700 m stariji dječak Petar donosi odluku da ne ide dalje, pa ostaje s tatom uživati u okolišu uz planinski objekat . Tako nas osmoro, s ponosnim najmlađim članom Zvonkom stižemo na vrh. Odozgo zadivljujući pogled na prelijepe vrhove ove planine i na gorska jezera, te šumski dio i livade. Neizostavno fotografiranje i još neko vrijeme uživanje u pogledu i silazak uz puno opreza. Zvonko je uspješno savladao i korištenje štapova pri silasku. Ponosan i sretan prilazi ocu i bratu gdje mu i oni čestitaju (malo kome je prvi ispenjani vrh, najviši vrh Balkana). Svi zajedno silazimo i dolaskom do jezera mlađi dio ekipe s vodićem Zoranom ulazi u hladno jezero i kupaju se, ali kratko. Nakon odmora i objeda iz ranca silazimo do žičare. Spuštamo se do vozila i pridružujemo se drugoj grupi. Oni su šetali više od 4 km do Hiže Musala. Tu su se sastali s Snežanom (nećakinjom naše planinarke Nadežde). One su još otišle do vrha Shatar. I oni su oduševljeni ljepotom ove planine.

Treći dan – 9. srpnja

Rilska jezera (Donje jezero, Ribno, Trolist, Blizanci, Bubreg, Oko i Suza)

Ujutro, rano, vozilima krećemo Borovec-Saparevo-Paničišće do žičare svi. Žičarom oko pola sata se dižemo iznad borove šume do 2100 m. Ponovno ista ekipa od 10 članova ima cilj obići sva jezera i do središnjeg vrha, a ostali prema svojoj želji i snazi. Strmom stazom travnatim terenom dižemo se prema vrhu, a pred oči nam se ukazuju predivni prizori planinskih jezera. S lijeve strane dolje ostaju Donje jezero, Ribno, Trolist i Blizanci, a onda nailazimo na veće u obliku bubrega (tako mu je i naziv). Odozgo šum slapa i nanosi snijega na stijeni. Zadržavamo se tu i uživamo. Dižemo se sve više i na 2440 m joj jedno veliko _ Oko. Prelijepo, najveće dubine 38,5 m. Misleći kako je ovo vrhunac ljepote zadržavamo se tu uz fotografiranje, a dječaci nisu odoljeli da ne uđu bosonogi izvaditi na samom rubu po neki novčić koji je tu bačen. Dižući se prema vrhu pred nas ponovno iskrsne neviđena ljepota- još veće jezero Suza. Iznad na stijeni veliki sniježni nanos, a u vodi na jednom dijelu nerastopljene sniježne lavine raznih oblika. Obzirom da je subota slijevale su se grupe izletnika i planinara i kao i mi s divljenjem promatrali ovu ljepotu. Stižemo na sam vrh Jezerski 2560 m. Mi smo ga prozvali i Petrov vrh, jer je on cijelim putem prednjačio i ovo je njegov prvi koji je osvojio, ovaj put zajedno s mlađim bratom. Vrh je pokriven manjim i većim pločama, a s njega se mogu vidjeti svih 7 jezera i neki vrhovi ove prelijepe planine. Nedaleko uočavamo jedan atraktivan šiljasti greben koji je privukao pažnju našeg vodića Zorana i Elizabete (najmlađe ženske članice ekipe) i nisu mu odoljeli. Prema dogovoru spustili smo se do prva četiri jezera, kod jednog smo se odmarali i ručali, dok su se njih dovje uputili strmom stazom na taj vrh. Za nešto više od pola sata ugledali smo ih na vrhu i čuli njihove vesele povike. Po silasku su nam se pridružili i izvjestili da su s druge strane vidjeli još dva jezera. Nastavili smo put do žičare i pridružili se drugoj grupi. Oni su kao i mi puni prelijepih dojmova. Obišli su sva četiri jezera i uživali u okolišu. Slijedi povratak u pravcu planine Pirin, ali tehnički problem na jednom vozilu nas zaustavi, no naš vodić sve uspješno riješava i to nije umanjilo ljepotu doživljaja tog dana. U večernjim satima stižemo u planinarski dom Hiža Banderica na 1800 m. – slijedi osvježenje i druženje uz domaće delicije.

Četvrti dan- 10. srpnja

Ustajanje rano ujutro – cilj najviši vrh Pirina Vihren -2914 m- treći najviši u Bugarskoj i Balkanu. Vrh je u centru nacionalnog parka planine Pirin, koji je od strane UNESCO-a 1983. proglašen prirodnim bogatstvom. Ovdje se nalaze rijetke vrste Crne i Bijele jele. Ima oko 182 vreste ljekovitih biljaka. Druga je najviša planina u Bugarskoj i 8 u Europi. Klima je alpska, a planina se prostire svo do Grčke. Formiramo ekipu od 7 članova. Najmlađa dva člana s tatom se pridružuju drugoj grupi kaja odlazi u posjet rodnom kraju naše članice Nadežde. Vozilima se dižemo asfaltnom cestom oko 1 km do polazne točke plnaninarski dom Vihren. Ovaj vrh iako niži za 11 m od Musale opisan je kao zahtjevan u što smo se i uvjerili. Počinje strmim usponom kroz kamenje i makiju, pa strmi travnati dio. Nakon tri sata uspona dolazimo do kamenog dijela vrha i čeka nas još oko 500 m jako strmog uspona. Sam pogled na ogromnu stijenu dovoljan je bio da s punim oprezom krenemo gore. Sunce je pržilo kao i do sada, ali hladan i jak vjetar bio je i više od osvježenja.Tu nije bilo baš puno posjetitelja. Sretno smo stigli na vrh s kojeg se pruža veličanstven pogled na gotovo sve vrhove Pirina, Rila i Rodopa. Fotoaparatima bilježimo prizore, ali nas vjetar i hladnoća nagna na povratak. S vrha dolje na travnatoj površini smo vidjeli bijelim kamenjem složenim u slova razne nepoznate napise i jedan poznat Pula. Mi smo se odlučili ispisati Belišće kad siđemo što smo i učinili. Odlučili smo se na silazak drugom stazom s druge strane vrha u pravcu našeg doma. Ova je bila još strmija i s više kamenja, ali kad smo ugledali lance učvršćene u stijene – laknulo nam je. Oprezno smo se spustili s tog najtežeg mjesta. U podnožju na travnatoj površini smo odmarali uz objed i ponosno promatrali vrh. Nakon što smo složili kamenje u riječ Belišće nastavljamo put uz sve vrste iznenađenja (sipar, kamenje i sniježni nanosi na strmom spustu). Na snježnom spustu bilo je i lakšeg prizemljenja- bez ozlijeda, ali mokrih hlača. Na jednom velikom sniježnom nanosu pored staze smo se i zabavljali, no na stazi nije baš bilo zabavno.Nakon više od dvije trećine prijeđenog puta nailazimo na prelijepu travnatu i cvjetnu livadu. Tu smo se najviše zadržali, znajući da imamo dovoljno vremena pred sobom. Nakon livade ulazimo u područje makije, pa onda u crnogoričnu šumu ogromnih stabala i spuštamo se do doma. Slijedi tuširanje večera , druženje i odmor.

Druga ekipa za vrijeme našeg uspona kretala se u području doma do 1 km udaljenog doma Vihren, gdje su u blizini vidjeli prirodnu rijetkost bor star 1300 godina. Dječaci su uživali u potoku. U poslijepodnevnim satima odlaze u posjet rodbini naše planinarke Nadežde u mjesto Razlog udaljeno oko 20 km i na visini 1000 m. Kako su ispričali u prelijepoj kući su uživali kraljevski s izuzetno ljubaznim domaćinima. I nama su domaćini poslali delicije u kojima su oni uživali (pohano povrće i meso, nekoliko vrsta sireva i ukusne kolače). Još dugo u noć svi zajedno smo se družili.

Peti dan- 11. srpnja

Rano ustajanje-pakiranje stvari i spremanje za povratak.

U pratnji Snežane (Nadeždine nećake) spuštamo se u Bansko. Zanimljiv planinski gradić spoj starog grada i suvremene arhitekture. Posjećujemo crkvu Svete troice drugu po značenju u Bugarskoj iza Manastira Rila. Nakon razgledavanja grada odlazimo u pravcu Blagoevgrada, gdje usput u jednoj sirani kupujemo njihove poznate vrste sira. U Blagoevgradu se opraštamo od Snežane (ona je isto planinarka) i nastavljamo put do Manastira Rila. On se nalazi na sjeverozapadnom dijelu planine Rila na 1147 m. Osnovan je u 10 stoljeću, a nosi ime po slavnom bugarskom pustinjaku sv. Ivanu Rilskom. To je najvažniji bugarski kulturni i povijesni, te arhitektonski spomenik. On je i najvažnija turistička atrakcija u jugoistočnoj Europi. Posjetom ovom velebnom zdanju završava program našeg izleta. Nastavili smo put u Hrvatsku i stigli poslije ponoći kućama puni prelijepih dojmova.

Oduševljeni smo prirodnim ljepotama ovog dijela Bugarske, ali isto tako i susretljivošću i srdačnošću kako planinara u planini tako i domaćina u objektima boravka, a psebno domaćina koji su nas ugostili.

Na kraju još jednom treba pohvaliti naša dva nova i najmlađa člana , što su kao pravi planinari odradili svoj dio izleta i odlučili da će nastaviti planinarenje.