Snaga proroštva
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 31 Siječanj 2021 08:42
- Napisao/la vlč.Zvonko Mrak
- Hitovi: 961
VALPOVO Zvonko Mrak, župnik Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu objavio je Misao dana za 4. nedjelju kroz godinu 31. siječnja 2021.
ŽUPA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM VALPOVO
MISAO DANA ZA 4. nedjelju kroz godinu - B
31.siječnja 2021.
4. NEDJELJA KROZ GODINU (B) – misna čitanja
Prvo čitanje Pnz 18,15-20
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu:
»Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte!
Posve onako kako si i tražio od Gospodina, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kad si govorio: Neću više da slušam glas Gospodina, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’
Nato mi reče Gospodin:
’Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim.
A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom.
A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 95,1-2.6-9
Pripjev: O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.
O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«
Drugo čitanje 1Kor 7,32-35
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje Mk 1,21-28
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati.
Bijahu zaneseni njegovim naukom.
Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom.
On povika:
»Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš?
Znam tko si: Svetac Božji!«
Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!«
Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka!
Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Riječ Gospodnja.
MISAO DANA
4.NEDJELJA KROZ GODINU – B -
31.siječnja 2021.
Isus je na Galilejskom jezeru pozvao svoje prve učenike: Šimuna i Andriju, Jakova i Ivana. U subotu nakon toga otišao je u sinagogu u Kafarnaumu i govorio skupljenom narodu. Slušatelji su bili pogođeni njegovim riječima: „Oni su bili zaneseni njegovim naukom, jer ona ih je poučavao kao netko tko ima (božansku) snagu, a ne kao pismoznanci“ (Mk 1,22).
Marko time želi reći da je Isus bio vrlo vješt govornik i da je bio sposoban privući ljude k sebi. Marko ne želi naglasiti da je Isus raspolagao velikim teološkim znanjem (što su pismoznanci imali), nego želi reći: Isus je govorio s božanskim autoritetom. Govorio je snagom onoga kojemu je Otac sve predao.
Nitko nije znao govoriti kao Isus. Njegove riječi o Božjoj ljubavi pogađale su ljude u srce. Radosna vijest koju je Isus naviještao stizala je do srca, tješila je ljude i uspravljala ih.
Za razliku od onoga što su drugi učitelji onoga vremena govorili, mora da je ono što je Isus učio bilo tako neobično da su slušatelji bili time zaneseni.
Isus sam kaže: „Nebo će i zemlja proći, ali moje riječi neće proći“ (Mk 13,31). Mnogi su odmah iz Isusovih riječi crpili snagu. Na kraju svoga života jedan pjesnik je priznao: „Ja sam se vratio Bogu kao izgubljeni sin. Svoje rasvjetljenje zahvaljujem čitanju jedne knjige. Jedne knjige? Da, jedna stara, jednostavna knjiga koja ne razočarava, jedna knjiga koja nas gleda s blagoslovom i dobrotom. Ta knjiga je Biblija.“
U današnjem Evanđelju Marko kaže još nešto važno: Isus nije govorio samo kao opunomoćenik, on je govorio kao netko tko ima „moć“. U sinagogi je, naime sjedio jedan čovjek kojega je opsjeo nečisti duh, đavao. Isus zapovijeda zlom duhu, koji je znao da je Isus bio „Svetac Božji“: „Ušuti i napusti ga!“ I „nečisti duh potrese čovjekom i napusti ga uz glasnu viku“ (Mk 1,26).
Ljudi, koji su bili svjedoci čuda, čudili su se i rekli jedan drugomu: „Čak mu se i nečisti dusi pokoravaju“. Od toga se dana proširio glas o Isusu po cijeloj Galileji.
Isus je već nakon svog prvog javnog nastupa u sinagogi u Kafarnaumu govorio i djelovao snagom Božjom. U njegovim riječima nalazimo utjehu i oslobođenje. Uz njegovu pomoć možemo pobijediti moći zloga – u sebi i u svijetu – i možemo se odlučiti za dobro.
Ako njegovu riječ čujemo i prihvatimo, smijemo puni pouzdanja moliti kao što nas je on naučio: „Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji… Oslobodi nas od zloga (Mt 6,10.13).
Zvonko Mrak, župnik
KOMENTAR: ŽUPA IVANJA REKA
Tema liturgije četvrte nedjelje kroz godinu je proroštvo, odnosno proročka služba.
PRVO ČITANJE (Pnz 18, 15-20)
U Bibliji, prorok je čovjek kojega Bog izabire i zove da u njegovo ime govori ljudima – prenosi Božju poruku, narodu Božjem. On je dakle, opunomoćeni govornik Božji, glasnogovornik – Božji. U tu svrhu Bog ga obdaruje posebnim sposobnostima (čudesnim znakovima), koji u narodu trebaju probuditi vjeru u Boga – u Boga koji ga je izabrao, pozvao i poslao.
Prorok, prvenstveno sam sluša riječ Božju pa je onda prenosi narodu i tumači. Prorok treba imati snagu i vjerodostojnost Božjega poslanika. On nastupa u Božje ime, Božjim autoritetom i Božjom snagom. On čita znakove vremena. Čovjek je sadašnjice, prošlosti i budućnosti, ujedno čovjek vječnosti. Prorok gleda ljudske događaje u božanskoj svjetlosti. Vidi stvari i događaje u Bogu i nazire njihovo rješenje. Takav jedinstveni prorok u Starom zavjetu bio je Mojsije.
Mojsije prorokuje u teškim vremenima izraelskog naroda (oko 1300 god. pr. Kr.): progonstvo, sužanjstvo, ratovi, glad. Težak život dovodi često do nevjere naroda, a i proroka. Mojsije govori svome narodu: „Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj“. Ovaj veliki prorok obećava narodu zaista jedinstvenog Proroka – Mesiju, Isusa Krista, Sina Božjega, Spasitelja svijeta. Mojsije je najavio dolazak Prvog pravog Proroka i Vođu ljudskoga roda u povijesti.
DRUGO ČITANJE (1 Kor 7, 32-35)
Na početku sedmog poglavlja Prve poslanice Korinćanima Pavao odgovara na pitanja vjernika o braku i bezbračnosti. Glede braka, proglašava Isusovu odredbu da je brak vjernika doživotna obveza i milost. Glede celibata ili djevičanstva kaže da svako ima svoj dar.
Današnji odlomak je teološko obrazloženje Bogu posvećene bezbračnosti. Tko je u braku, svoju vjernost Bogu dokazuje brigom za partnera i djecu. Najprije je dužan posvetiti se svojoj obitelji, a onda eventualnom širenju evanđelja i izravnom bavljenju duhovnim stvarima. Osoba nevezana brakom brine se za Gospodnje, a osoba u braku brine se za to da “ugodi” partneru i djeci. I oni koji su u braku mogu ugađati Bogu, ako svoje bračne i obiteljske dužnosti obavljaju prema Božjim zapovijedima. Oni, međutim, odanost Bogu pokazuju odanošću i vjernošću vlastitoj obitelji. Tko nije vezan na vlastitu obitelj, može služiti većem broju ljudi i tako očitovati Božju brigu za sve, sviđati se Bogu služeći mnogima.
Pavao je zadovoljan svojim celibatom te ne podcjenjuje brak i obitelj. Traži da vjernici promisle, jesu li sposobni prihvatiti Bogu posvećenu bezbračnost na korist crkvene zajednice. On želi da i oženjeni i neoženjeni budu “dolično i nesmetano privrženi Gospodinu”. Celibat preporuča kao bolju mogućnost služenja Bogu i ljudima, ali ne zapovijeda da ljudi na brzinu prihvate celibat.
Ova Pavlova pouka pokazuje da je već dvadesetak godina nakon Kristova uskrsnuća u Crkvi, sastavljenoj od krštenih Židova i pogana, bilo muškaraca i žena koji iz vjerskih razloga nisu sklapali brak, ali su živjeli kreposno i marljivo djelovali u kršćanskim zajednicama. Od njih će se tokom povijesti razviti mnoštvo muških i ženskih redovničkih družba.
EVANĐELJE (Mk 1, 21-28)
U današnjem Markovu evanđelju opisano je prvo Isusovo čudo. Ono je vrlo znakovito za Isusov život i njegovo djelo. Poručuje da Kristova „nauka“ znači činjenje „čudesa.“ Čuda su sastavni dio Isusova života. Bog je na djelu i zlo mora odstupiti. Isus je u sinagogi i „poče naučavati.“ Evanđelist naglašava da se to dogodilo u sinagogi u subotu, kako bi pokazao da se ostvarilo obećanje koje je Bog dao Mojsiju po današnjem 1. čitanju: „Podignut ću proroka između njihove braće.“
Prorok je glas Božji, Božji savjetnik, glasnogovornik, kolektivna savjest i podsjetnik da vršenje Božjega Zakona omogućuje sreću i blagoslov. Njegova je zadaća u teškim trenucima tješiti, a u trenucima blagostanja i sreće podsjećati na Boga koji je izvor dobra. Bog na proroka prenosi glavne značajke. Prorok prvo, sam sluša riječ Božju pa je onda prenosi narodu i tumači. Isus, upravo to čini slušajući Oca, čitajući Sveto pismo – naučava. Nadalje, prorok je osoba „između braće,“ dio naroda. Poznaje svoj narod, zna što ga muči i što mu treba. I tako će na situaciju naroda primijeniti riječ Božju. Isus govori u sinagogi, a slušatelji… „Bijahu zaneseni njegovim naukom.“ Uočili su njegovu jedinstvenost, njegov autoritet, pokazivao je vlast. Isus se ne predstavlja kao jedan od učitelja. On je jednostavno novi, Veliki Učitelj.
Njegov je nauk nerazdvojiv od njegove osobe i osoba od nauka: on je Sin Božji, Spasitelj svijeta, jedini Posrednik, Boga i ljudi. Bog kojeg Isus propovijeda i naš je Bog, njegov i naš Otac. Zato Isus, kao Sin, ima vlast, Božju vlast, za razliku od drugih proroka i pismoznanaca koji je nemaju. U sinagogi u kojoj je bio Isus… „upravo se zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom.“ Čovjek koji ima zlo, ne želi slušati dobro. On viče: „Došao si nas uništiti?…Znam tko si: Svetac Božji!“ Isus je, čudno, ostao miran u susretu s opsjednutim. Nije se obazirao na njegovu galamu, nego je i dalje čitao Sveto pismo i tumačio ga. Evanđelist jasno poručuje da svijet nije podijeljen na dobro i zlo, tamu i svjetlo, pozitivno i negativno. Oni su međusobno izmiješani kako u prostoru tako i u osobama. Zlo je dakle s nama i u nama. Isus poučava da cilj nije pronaći zlo identificirati ga i ukazati na njega, nego nadvladati ga dobrim. U sinagogi je zlo, ali ga Isus ne napada; ono se samo otkriva i biva uništeno njegovom dobrotom i Božjom snagom. Isus zaprijeti zlu: „Umukni i izađi iz njega!“ Čovjek je bio oslobođen zloga, svoga grijeha, smiri se i prihvati novog „Učitelja“ i njegovo „čudo,“ kao i svi prisutni u sinagogi.
Čudo je sastavni dio Isusova života, ali i onih koji žive ono što Isus naučava. Ovdje je Bog na djelu i zlo mora odstupiti. Utjelovljenjem se Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom i tako obasjao ugroženi smisao ljudskoga. Upravo smo vjerom u Krista, postali svjesniji milosti Božje, ali i odgovornosti pred životom. Mogućnost čovjeka kao slobodnog stvorenja da zaluta i pristane uz zlo (primjer već u prvom čovjeku), te se stavi nasuprot Stvoritelju, ocrtava temeljno određenje zla. A zlo se može uništiti samo dobrotom i ljubavlju. Nestanak moći zla, u ovom svijetu, započelo je najavom i Kristovim dolaskom, te izgradnjom Kraljevstva Božjega. To je zorno prikazano njegovom vlašću u današnjem evanđeoskom odlomku. Uči nas da na zlo ne odgovaramo zlom, nego da uporno osluškujemo Božju riječ u svojoj savjesti, Svetome pismu i zajednici Crkve te budemo njezin glas, oslobađajući ljude od zla siromaštva, nepravde, bolesti, usamljenosti i drugih robovanja kojima su izloženi.
ŽUPA IVANJA REKA
