JUBILEJ KONJOGOJSKE UDRUGE VALPOVŠTINE: Okupili su zaljubljenike u konje od 12 do 76 godina
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 23 Listopad 2019 09:05
- Napisao/la Lidija Aničić
- Hitovi: 2634
VALPOVO Konjogojska udruga Valpovštine ove godine slavi 20. obljetnicu.
I dok su u davna vremena šokačka gazdinstva bila gotovo nezamisliva bez dobrih konja, koji su bili velika pomoć u obavljanju svakodnevnih poslova, posebno na poljima, danas je uzgoj konja hobi kojim se mogu podičiti samo rijetki, ali i hobi za koji će svaki od uzgajivača bez dvojbe reći da se njime bavi isključivo za svoju dušu i da je druženje s ovim gracioznim životinjama nezamjenjiv osjećaj koji se ne može usporediti ni s kojim drugim.
Istu takvu priču, samo svatko na svoj način, danas potvrđuje i 45 članova Konjogojske udruge Valpovština – udruge koja ove godine slavi 20 godina uspješnog rada. Udruga je to koja svoje članove ne pita za godine, pa su u njoj članovi od 12 godina, koliko ima najperspektivnija i najmlađa članica koja već osvaja brojne nagrade Nives Aničić iz Bočkinaca, pa sve do 76 godina, koliko ima njezin najstariji član Boro Lučenčić iz Petrijevaca. Veliki dio njih u Udruzi je od samih početaka, no, kako vole reći, da je ljubav prema konjima istinska zaraza koja nikada ne prolazi i koja zahvaća svakog tko se i u kratkom vremenu upozna s prirodom ovih četveronožaca, broj članova u neprestanom je porastu, pogotovo onih mladih, ali i onih koji ne posjeduju vlastita grla, no za udrugu ih veže upravo ljubav prema ovim gracioznim stvorenjima. I to je jedini uvjet kako bi se postalo članom Konjogojske udruge Valpovštine.
- U godinama kada je udruga bila osnovana, broj grla na području Valpovštine bio je vrlo mali, a članovi udruge posjedovali su tek nešto više od 40-ak konja. Dva desetljeća poslije ta se priča znatno promijenila u drugom smjeru i na našu veliku radost sada ih je gotovo 70-ak, tako da neki od članova uzgajaju i po nekoliko grla i njihov se broj stalno povećava - priča nam Tomislav Blažević, predsjednik Konjogojske udruge Valpovštine, koji je na ovoj funkciji posljednjih sedam godina.
Osim što se članovi i privatno rado druže, Blažević ističe da je suradnja među njima odlična te da se nerijetko međusobno potpomažu na mnogim poljima, a posebno kada je u pitanju transport konja u prikolicama za konje za one koji ih nemaju. Jer sve veće i važnije svečane ili pak tradicionalne manifestacije postale su gotovo nezamislive bez konja, jahača i njihovih zaprega i fijakera: od Ljeta Valpovačkog, Đakovačkih vezova, Vinkovačkih jeseni, Pokladnih jahanja i drugih prigoda, gdje se predstavljaju konjogojci Valpovštine i njihovi ljubimci od Iloka do Županje i Slavonskog Broda.
Jednom godišnje, za Ljeta Valpovačkog, Konjogojska udruga Valpovštine organizira svoj tradicionalni Slama kup, kojemu je cilj promoviranje konjičkog sporta i konjogojstva. Ove je godine Slama kup održan šesti put i ovoj udruzi, koja još uvijek vapi za vlastitim prostorijama u kojima bi imala bolje uvjete za rad, na Kupu se pridružio znatan broj i natjecatelja i posjetitelja.
Za mladence, ali i glumce i turizam
Uz sve nabrojeno, ne treba zaboraviti činjenicu da su i mnoge druge svečane životne prigode, osim tradicionalnih manifestacija u gradovima i općinama, postale gotovo nezamislive bez konjogojaca i njihovih ljubimaca u koje se ulaže mnogo vremena, truda i ljubavi. Mladenci se nerijetko žele voziti u tradicionalnim svečanim zapregama i fijakeru na svojemu vjenčanju i imati gizdave vrance na vjenčanim fotografijama, svake godine neizostavni su dio scenskog prikaza vezanog uz Grofovski lov u Valpovu, a nedavno su dobili i prigodu za sudjelovanje u scenskom prikazu o Sigmundu Rombergu, koji je održan u Belišću. Važan su dio i turističke priče Valpovštine, koja tek treba dobiti svoje pravo mjesto na turističkoj karti Hrvatske, a osim nastavka popularizacije konjogojstva na prostorima Slavonije i Baranje, u godinama i desetljećima koja tek dolaze, želja im je nastaviti njegovati staru tradiciju uzgoja konja te povećavati broj konja u svojim stajama, za koje su i stari ljudi nerijetko znali reći: “Koliko konje voliš, toliko ti i duša vrijedi!”
Lidija Aničić
