VIDEO
Korisnička ocjena: 5 / 5
Najvjerojatnije bi trebali s povećalom tražiti čovjeka koji nije čitao, gledao ili barem čuo o Robin Hoodu i njegovoj družini. Tko nije čuo za Čarugu, priče i legende? Kada zaronimo u malo starije doba dođemo do još pokojeg slavonskog „Robin Hooda“…
Korisnička ocjena: 5 / 5
Kada snijeg zabijeli prostranu ravnicu i prsten gorja požeške kotline često se zamislimo i prisjetimo prijašnjih zima.
Autor Danijel Jelaš u djelu pod nazivom Gradovi donjeg međurječja Drave, Save i Dunava u srednjem vijeku progovara o razvoju naselja koja imaju značajke urbanih središta na prostoru koji danas poimamo kao Slavoniju i Srijem tijekom srednjeg vijeka.
Korisnička ocjena: 5 / 5
-U pola 3 popodne osjetio se ovdje potres kakvog nije bilo zadnjih 50 godina, tako da je sve potresao kao zvuk najvećeg topa. Ovaj mjesec je bio veoma loš radi čestih kiša…“ Ovako su zabilježili franjevci davne 1813. godine za dan 26. prosinac.
Za razliku od prvih desetljeća 21. stoljeća pokloni su se za Božić prije samo nekoliko desetljeća svodili na ono što danas uzimamo „zdravo za gotovo“.
„Faljen Isus, čestit vam Badnjak i Adam i Eva i Bog i Božić i sveto slavno porođenje gospodina našega Isusa Krista."
Korisnička ocjena: 5 / 5
Što je ostalo nakon stoljeća i pol feudalnih odnosa „plemenitih“ i kmetskih – „običnih“ obitelji, a što nakon još stoljeća i pol različitih sustava i odnosa?
Korisnička ocjena: 5 / 5
Dan koji ima tradiciju, što stvorenu kroz procese dugih trajanja u nekim drugim dijelovima Europe i svijeta, što kroz umjetno stvorene procese uzrokovane globalizacijom i potrošačkim mentalitetom. Tada se višestoljetni običaji mogu čuti u pričama, pročitati u kronikama ili uz sve veći napor negdje i vidjeti.
Korisnička ocjena: 5 / 5
„Ljub' si, rode, jezik iznad svega, U njem živi, umiraj za njega! Po njemu si sve što jesi: Svoje tijelo, udo svijeta, Bus posebnog svog cvijeta U naroda silnoj smjesi, Bez njega si bez imena, Bez djedova, bez unuka, U pošasti, sjena puka, Ubuduće niti sjena!“ jer jezik nije samo odlučeni standard nego i narodni divan i pjesma što se uz kolo i tamburicu ori.
Polako sa suzom u oku uz šporet koji jedva grije razmišlja jeli trebao vjerovati novinama i onome što je zapisano ili svojim vlastitim očima i ušima pa prozbori stihove Matoševe Stare pjesme:
Kada se starac nakon svega vrati u sadašnjost 2020. godine, to selo proživljava jednaku sudbinu kao i mnoga druga sela slavonske ravnice, dok su izgleda sela slavonskih planina već odavno zaboravljena. Tada naglas prozbori izmijenjene riječi Matoševe: „Jer selo mi moje zaboraviše, ko pijanca, dok se njegovo ime briše, za volju ne znam kome!“
Korisnička ocjena: 5 / 5
Davne 1910. sokakom je polako prolazio osluškujući zvona župne crkve što ih je ranom zorom probudio tadašnji zvonar bogate župe.
RASPORED FILMOVA
LISTOPAD
View the embedded image gallery online at:
http://www.valpovstina.info/index.php/kreativa/eseji?start=20#sigFreeIda0b208be83
Web izlog
kreativnog
stvaralaštva
Galerije fotografija
Ledom okovana rijeka (Dubravko Maričić)
Valpovački dvorac u zimskoj noći
Bajkovita Istra (Maja Kraljik)
