Belišćanski planinari – seniori na Velebitu

Detalji: Objavljeno: Utorak, 14 Lipanj 2016 09:12; Napisao/la Nada Donković; Hitovi: 1574

BELIŠĆE Ekipa belišćanskih planinara, prosječne dobi 60 +, provela nezaboravna četiri dana na Velebitu i bez obzira na vremenske nepogode prehodala 39,1 km u tri dana.

1. Dan - 9. lipnja 2016.g.

Nešto poslije pola noći 12 planinara krenulo je iz Belišća i Valpova na planirani izlet Sjeverni Velebit. Oko 8 sati stižemo u Baške Oštarije u Planinarski dom "Vila Velebita", gdje smo rezervirali smještaj.

Pogled u nebo govorio je sve. Plan koji smo imali za četiri dana treba mijenjati i prilagoditi vremenskim uvjetima. Naš mladi, ali stručni i iskusan vodič, Goran Maričić i pomoćni stariji, Franjo Šmit, predlažu da ovaj dan odradimo nama nekima već viđen i najljepši dio Bačić kuk i Budakovo brdo. Vozilima krećemo do najbliže točke polaska Dabarske kose i krećemo u pravcu Bačić kuka. Ubrzo se prolila kiša i pratila nas cijelim putem do podnožja. Obzirom da je vrh skupina golemih stijena i uspon zahtjevan, odustajemo od uspona i nastavljamo dijelom kroz šumu crnog graba i bukve, pa zelenim proplancima punim predivnog cvijeća u pravcu Budakovog brda. Prestaje kiša. Pojavljuje se sunce pa trava u svim nijansama zelene boje zablista. Na sve strane procvalo je cvijeće: žuti ljiljani, perunike svih boja i vrsta, bijele iružičaste divlje ruže i drugo cvijeće svih boja (najviše žute) a majčina dušica širi svoj opojni miris. Na prelijepo Budakovo brdo stižemo u 10,30 sati. Uživamo u pogledu na more i na divovske kamene masive dabarskih kukova oko kojih su u blagom luku prostrane šume. visina je 1318 m. Nakon ručka iz ruksaka spuštamo se i obzirom da ima još vremena odlučujemo se za još jedan lijepi vrh Visibabu 1160m . Prolazeći dijelom istim putem odasvud nas mami vrh Bačić kuka, ali odolijevamo iskušenju. stižemo na ovaj lijepi vrh Visibabu s predivnim pogledom na more i Dabarske kukove. Fotografski aparati bilježe lijepe prizore i krećemo dolje stjenovitim i strmim kanjonom. staza se zove Prpana. Naziv i odgovara stvarnom stanju i pomalo nas podsjeća na Lipu stazu J. Velebita- Stižemo do vozila i u domu smo u 17 sati. Mokra odjeća i gojzerice. ali zadovoljstvo potpuno-prešli 13,6 km. Slijedi priprema večere, druženje i počinak. Večera podgrijani zamrznuti grah.

2. Dan 10. lipnja

U 9 sati krećemo od doma jednim dijelom cestom idemo prema V. Sadikovcu. To je prema slikovitosti vidika jedan od najljepših vrhova Velebita. Odlučujemo se za zahtjevniju stazu koja prolazi kroz staru bukovu šumu, zelene i cvjetne proplanke, te kamenjar. Stižemo na vrh koji se sastoji iz dva dijela (na početku kamen, a na kraju travnat) 1286m, a grebenom ih spaja staza. Cijelom stazom lijevo pogled na more, a desno na Liku. Kratko uživamo na vrhu, jer nam tamni oblaci ponovno mijenjaju plan. Umjesto nastavka puta do M. Sadikovca spuštamo se na prelijepe Sladovačke livade pune cvijeća i mirisa i vraćamo se manje zahtjevnom stazom prema Sladovačkom brdu. Kod raskrižja veći dio ekipe nastavlja put prema domu, a peteročlana ekipa odlazi još na Sladovačko brdo 1214 m.Jedva smo uspjeli snimiti prizor. Prolila se jaka kiša koja nas je pratila sve do doma. U dom stižemo u 16 sati i bilježimo 12, 1 km hoda , ponovno mokre gojzerice i odjeću. Slijedi priprema večere - ovaj put, Tomo kuha čobanac. Nakon tuširanja uz toplu peć večera, pa druženje i počinak.

3. Dan 11. lipnja

Opet oblačno. U 9 sati plan je Ljubičko brdo i Metla. Krećemo cestom od doma i skrećemo kod crkve na kolni put pored potoka Ljubice i strminom skrećemo u šumu. U početku šuma bukve, a onda prelijepa šuma jele. Na oko 1000 m izlazimo na travnati dio i cvijeće, a ovdje uz žute i narančasti ljiljani. Po hrptu travnata staza do drvenog križa i gromada kamenja-visina 132o m. Odatle vidik na vrhove Južnog Velebita, Liku, Dabarske kukove i na maniji dio mora. Foto aparatima bilježimo prizore, no odjednom nas okruže oblaci i magla, a jaka kiša nas otjera s vrha. Opet primorani na promjenu plana - odustajemo od Metle i planiramo povratak preko Stupačinova do doma. (Tako je naša tehnika GPS pokazala kao najbolji put) Silazimo s vrha i kroz šumu se spuštamo, a onda se pred nama ukaže ogromna gromada i markacija pokazuje uspon. Pred nama je kuk od Karline plane koji moramo prijeći. Na sreću da je kiša stala, koja nas je više od sat vremena pratila, pa smo punom pažnjom prema uputama i pomoći vodiča savladali ovaj najviši Dabarski kuk 1334 m i spustili se podno još jednog gorostasa Medveđeg kuka. Pokazalo se i sunce, ali opet sva ljepota proplanka, uz već pozneto cvijeće nailazimo na grmove planinskog božura. Sretni smo na kraju najtežeg puta. U podnožju odmaramo uz objed i zbijamo šale na račun prijeđenog puta. Za to vrijeme naš mladi vodič Goran zazviždi veselo s vrha Medveđeg kuka. U 15 sati stižemo u dom i bilježimo 13,5 km. Putem smo sreli planinare iz Jaske, koji su smješteni u naš dom. Nakon tuširanja i odmora pripremamo opet bogatu večeru. Ruža priprema svoje specijalne špagete i juhu iz vrećica. Suzana i ja smo se okušale /rekli su uspješno/ u pripremi puževa koje smo dan prije sakupili. Kao predjelo imali smo čvarke i žgance koji su ostali od doručka, a za desert Goranov sir od smokava. Večera i večer protječu ugodno i veselo. Družimo se s planinarima iz Jaske, koji su imali i gitaru. Do kasno u noć pjesmom smo prešli cijelu Hrvatsku, ali ipak najduže smo se zadržali u Slavoniji. Sve je teklo veselo i složno, nakon što su Drago i gitarist Joža uskladili durove.

4. Dan 12. lipnja

Jutro je osvanulo kako je i prognozirano, pa obzirom na vlažne i teške gojzerice nismo krenuli u nove izazove, već smo se odlučili za povratak. Oko 18 sati stigli smo kućama.

Bez obzira na uvjete ovaj izlet kao i svi velebitski izleti biti će za pamćenje. Oprema je pomogla pri kiši, a ljubav prema prirodi i Velebitu za snagu i dobro raspoloženje. Nije bez razloga starohrvatski književnik prije više od 500 godina u svojoj knjizi Planine Velebit nazivao Velebićem - mi to potpisujemo.

Osobe prosjeka godina 60+ uz dobru volju i dobro vodstvo sve mogu savladati-prešli smo 39,1 km. Mi smo se na kraju zahvalili vodičima na vodstvu, a oni nama na suradnji uz veseli pozdrav do viđenja.