Ponovno na Velebitu

Detalji: Objavljeno: Ponedjeljak, 04 Lipanj 2018 07:44; Napisao/la Nada Donković; Hitovi: 1094

BELIŠĆE Velebit je, poslovično najomiljenija destinacija belišćanskih planinara. Još jednom , prema planu krenulo se o pohode sjevernom i srednjem Velebitu u utorak, 29. Svinja, u 13 sati.

Nakon dva sata vožnje nepredviđene okolnosti nas zaustavljaju na neko vrijeme, a zatim devetočlana ekipa planinara nastavlja prema cilju kombijem Zajednice športskih udruga Grada Belišća. U kasnim noćnim satima stižemo do Velebita i na putu prema planinarskom domu Alan susrećemo tamošnje stanovnike (zeca i srne). Na jednom dijelu puta pred nama je iskrsnuo medo i preplašen svjetlom i zvukom vozila trčao oko 100 m ispred nas. Usporili smo i s divljenjem ga gledali dok nije skrenuo u šumu. U dom na noćenje stižemo u 2 sata.

Prvi dan 30.5.

Nakon doručka i kave prema planu krećemu u pravcu Velikog Kozjaka. To je najslikovitiji i jedan od najatraktivnijih vrhova sjevernog Velebita visine 1629 m. Vozilom dolazimo do početne točke uspona u lijepoj bukovoj šumi. Većina staze prolazi kroz šumu, a na travnatim proplancima niilazimo na cvijeće koje je kod nas već zaboravljeno (đurđice, jaglaci, pokoji ljiljan i drugo lijepo cvijeće) . U vrtačama nailazimo na debeli sloj snijega. Sunčano i sparno vrijeme gotovo uvijek zazove i kišne oblake, no nema odustajanja. Stižemo do velikih kamenih gromada koje vode do vrha i svi stižemo gore. Odatle zadivljujući pogled na kotlinu Veliki Lubenovac i kamene kućice, te na okolne vrhove. Slijedi odmor i uživanje u pogledu, fotografiranje, stavljanje pečata u dnevnike i ljepljenje naljepnice našeg Društva. Grmljavina i kapi kiše nas ispratiše s vrha. Oprezno se spuštamo po vlažnom kamenju i dobro istuširani kišom stižemo do vozila. Prestala je kiša i ponovno se pojavilo sunce. Po povratku u Alan slijedi okrijepa, presvlačenje mokre odjeće i kratki odmor. Sedmeročlana ekipa se odlučuje za još jedan lijepi vrh ovdje na srednjem Velebitu Zečjak 1622 m. Krećemo putem iznad doma i prijevojem, te kroz prekrasne travnate padine pune cvijeća, dijelom kroz šumu, dijelom kroz makiju i grebenskim putem stižemo do vrha. Opet nas poškropi kiša i pojavi se sunce. Tada se ukaže duga. Jedna, pa druga još ljepša koje smo u cijelosti vidjeli, a ovaj put njene boje su prekrivale zelenu boju šume iznad koje smo bili. Prestaje kiša i uživamo u vidicima - pogled na more iako malo maglovit i na vrhove srednjeg i sjevernog Velebita. Vraćamo se kružno prema domu i prelazimo preko još jednog vrha Buljma 1451 m. Do njega stižemo travnatim padinama, a sam vrh je djelomično kamenit i travnat. I odatle pogled na more prema Jablancu. Na stazi nailazimo na malu zmijicu koja se činila mrtvom, ali kada smo odmakli kliznula je u kamenje. Penjemo se na još jedan proplanak i promatramo more prema Jablancu planirajući dočekati i zalazak sunca, ali ispriječio se oblak pa se spuštamo do Doma.

Već je 20,30 sati. Nakon cijelog dana u planini, osvježenja i večere san je bio neophodan.

Drugi dan 31.5.

Za ovaj dan je planiran vrh Šatorina 1623 m najviši vrh srednjeg Velebita. Vozilom odlazimo u pravcu Mrkvišta i Štirovače. Štirovača je udolina srednjeg Velebita s posebnim rezervatom šumske vegetacije- prašuma bukve i smreke. Većina nije ovdje prvi put, ali to je mjesto gdje nikad nije dosta dolaziti kao i cijeli Velebit. Svjež zrak, miris crnogorice, žubor izvora, veseli cvrkut ptica, pogled na cvjetnu livadu –samo ovdje je posebno. Osvježavamo se na izvoru, ostavljamo vozilo malo dalje i krećemo na stazu prema vrhu. Većina ove lijepo uređene staze (slične Premužićevoj) prolazi kroz prelijepu šumu crnogorice i bukve, te poput spirale obuhvaća ovaj vrh. Na mjestima se pružaju lijepi vidici. Nakon dva sata hoda po izlasku iz šume ukazao se prelijepi travnati vrh na kojem su se prosule bijele narcise i drugo prelijepo cvijeće. Sa vrha očaravajući pogled na more, Veliki Kozjak , velebni Bačić kuk i ostale vrhove. Ova ljepota i lijepo vrijeme su nas zadržali više nego inače što ostajemo na vrhovima. Tu smo susreli još Slavonaca iz Slavonskog Broda. Spuštanje je uslijedilo istom stazom i ponovno smo uživali u svemu. Po povratku osvježenje, odmor, zahvala ljubaznim domaćinima , spremanje stvari i odlazak u pravcu Kugine kuće. To je planinarski dom na makadam cesti po srednjem Velebitu, koja ide kkroz područje Dabarskih kukova,Štirovače i Mrkvišta. Dom je na lijepom mjestu, ali uvjeti za boravak baš i nisu bili ono što smo očekivali. Ljubazni domaćin nas je lijepo dočekao i brzo smo se svemu prilagodili. Nakon druženja ispred doma krenuli smo na počinak. Obzirom da na prozorima nije bilo mreže, kroz otvoreni peozor nas je u toku noći posjetio i mali puh.

Treći dan 1. 6.

Ujutro krećemo prema planu na Laktin vrh 1504 m. To je najistaknutiji vrh u nizu ličkih vrhova srednjeg Velebita. Na stazu smo krenuli nedaleko doma. Staza vodi kroz šumu i nema vidika do samog vrha, ali je jako lijepa. Nailazimo na tek procvali srijemuš , đurđice i razno cvijeće. Jedan dio staze prolazi kroz šumu punu svježe paprati. Sve odiše zelenilom i svježinom. Izlaskom iz šume kamenom stazom, malo strmijom, stižemo na vrh. Odatle lijep pogled na Dabarske kukove , Bačić kuk i Budakovo brdo. Uživamo u pogledu i vraćamo se istim putem do doma. Na ovoj stazi susrećemo i poskoka, ali on odlazi svojim putem. Tamo slijedi osvježenje i okrjepa, spremanje stvari i planiramo još jedan lijepi vrh Velinac 965 m. Ovaj nam je na putu prema Baškim Oštarijama, gdje namjeravamo noćiti. Opskrbljujemo se svježom vodom s obližnjeg izvora i prema uputama ljubaznog domaćina krećemo na put. Prvu točku prema Velincu smo previdjeli, ali put nas dovodi do prijevoja odakle nam je najbliži pogled prema Bačić kuku i Dabarskim kukovima. Užitak je gledati izbliza ove gorostase, a pogotovo što smo na nekima od njih bili u prijašnjim posjetima Velebitu. Nakon uživanja u ovim prizorima nastavljamo u pravcu Velinca, no na kamenu na kojem je oznaka za skretanje su se odmarali neki planinari, pa mi opet i tu točku fulamo. Uključujemo tehniku koja nam pomaže i krećemo prema cilju. Ovaj vrh nije impozantne visine, ali ima prekrasne vidike. Staza je isto prelijepa-šuma, travnati proplanci, cvjetna livada, makija i kamen. Susrećemo i konje. Vrh je kamena glava strmih stijena iznad Karlobaga. Prekrasan vidik prema moru i obližnjim vrhovima. Ovdje se zadržavamo i uživamo. I na ovoj stazi susrećemo poskoka, ali malog. Konstatirali smo da je ovaj vrh s najljepšim pogledom, ali Šatorina je u još puno toga naj.

U predvečerje stižemo u Vilu Velebita - planinarski dom u Baškim Oštarijama. Ovo je jako lijepo uređena i nama već poznata destinacija. Naša ljubazna domaćica Dijana nas je dočekala s ukusnom juhom, koja je u ovakvim prilikama zlata vrijedna. Blagodat je dugo očekivani tuš, čista postelja i sve ostalo. Postavljamo naš slavonsko-švedski stol i uživamo u večernjim satima. Pridružila nam se i domaćica. I ovdje ne može bez Slavonaca, pa se pojavili i Požežani. Stigao je i jedan Zagrepčanin kojeg smo već prije sretali na vrhovima.

U udobnom smještaju i san je bio ugodan.

Četvrti dan 2. 6.

Nakon doručka i pozdrava s našom domaćicom krećemo put mora - Karlobag. Obzirom na to da smo protekla tri dana proveli na vrhovima i u planini-četvrti smo odlučili provesti na moru i putu. Iza Karlobaga zastajemo na maloj plaži i kupamo se u moru. Voda nas je osvježila . Nastavljamo put zadovoljni i raspoloženi. Posjećujemo Samobor i tamo za povrat energije koristimo kremšnite. Još jedno osvježenje sladoledom u Đurđenovcu, gdje iskrcavamo dvojicu naših. Kućama stižemo u 23 sata , pohranjujemo u sjećanja još jedan nezaboravni velebitski izlet-sanjajući i planirajući iduće godine opet Velebit, jer on je samo jedan.