MALI OGLASI

PRETRAŽI OGLASE

Tražite posao

VIDEO

 

 

 

 

Pronalaskom Boga život postaje velika pustolovina

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

VALPOVO Za Župu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu ovaj će mjesec, ali i cijela godina, ostati u kronikama upisana velikim slovima, s obzirom na to da je nakon dugo godina u Valpovu služena mlada misa domaćeg sina, 26-godišnjeg Bernarda Prelčeca.


Valpovački mladomisnik jedan je od trojice sinova Branka i Andreje Prelčec koji su mu prve nedjelje u srpnju podarili svečani roditeljski blagoslov, a na novi životni put ispratili su ga i stariji brat Branimir i mlađi Borna. Osnovnu i srednju školu završio je u Valpovu, a na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu diplomirao je 2021. godine. Njegovi sugrađani znaju ga inače i kao odličnog i talentiranog stolnotenisača koji se sportom bavio godinama.

Životni smisao

Otkriva da nikada nije niti sanjao da će jednoga dana postati svećenik, da je tijekom djetinjstva odlazio tek povremeno u crkvu, a ministrant je bio godinu dana i – odustao. Poziv da postane svećenik osjetio je krajem osnovne škole. "Nakon svjedočanstva tadašnjeg valpovačkog kapelana o njegovom pozivu, ostao sam potresen. Osjetio sam da me je to svjedočanstvo jako dirnulo u srce, ali i svojevrsnu nejasnoću te mi je došla misao zašto ne bih i ja postao svećenik. Nakon toga nisam dalje redovito pohađao svetu misu, jer nisam tada shvaćao ljepotu susreta s Isusom Kristom. Sjećam se da sam prije spavanja uvijek molio određene molitve, ali rekao bih bez srca, po nekom automatizmu. Jer moram se moliti… No, nakon Sv. Potvrde, tijekom molitve osjetio sam kako je Bog uistinu živ, kako je prisutan, kako se mogu Njemu obraćati kako prijatelju. Taj osjećaj bio je nešto najljepše što sam u životu doživio. Nakon toga moja odluka za svećeništvom bila je jasnija te sam primijetio kako me vjera više zanima, htio sam bolje upoznati osobu Isusa Krista te Njemu posvetiti život i služiti kao Njegov svećenik", otkriva mladi svećenik.



Obitelj je, prisjeća se, na prvu bila iznenađena i skeptična zbog njegova odabira, budući da nije bio baš najmirnije dijete, no na daljem putu upravo su mu oni bila najveća pomoć i potpora. Prijatelji su također bili začuđeni njegovom odlukom, s obzirom na to da je u njegovim životnim planovima bilo uglavnom bavljenje stolnim tenisom i studiranje geografije, povijesti, ili pak kineziologije. Bernard je na kraju ipak izabrao svećeništvo, osjećajući da je upravo to poziv koji ga najviše ispunja i daje mu životni smisao.

Izazovi


"Svako vrijeme donosi svoje životne izazove, pa tako i ovo, samo možda na drugačiji način. Mislim da je u današnje vrijeme najpotrebnije da osoba koja zatraži od svećenika pomoć osjeti da je prihvaćena, da ima povjerenja i da se ne ustručava tražiti svećeničku pomoć, utjehu ili razgovor", odlučan je mladi duhovnik, još uvijek pod dojmom predivnog iskustva svog mladomisničkog slavlja u Valpovu, u kojem ga je podržalo mnoštvo njegovih sugrađana koji su se nesebično i s mnogo ljubavi angažirali u pripremama za njegov veliki dan, poslije kojeg ga čeka služba kapelana u Župi svetog Ćirila i Metoda u Osijeku.

Komentirajući aktualnu situaciju u društvu s osvrtom na mlade generacije, vlč. Bernard stajališta je da ima dosta mladih koji imaju u sebi potrebu za duhovnošću i onim nadnaravnim što dolazi od Boga. "Danas su popularna različita krivovjerja, praznovjerja koja ne ispunjavaju religiozne potrebe. Čine možda samo trenutačno zadovoljstvo, a nakon toga slijedi praznina i besmisao. A nju može ispuniti samo Bog", poručuje novoimenovani osječki kapelan, pomalo i zabrinut što se danas ne spominje mnogo "ono s druge strane", život poslije ovoga života, jer se misli kako je ovaj život dug i kako je čovjek neprolazan i neslomljiv. A ljudsko iskustvo pokazuje upravo suprotno, a to je da je čovjek krhko biće i da sam ne može ostvariti spasenje, vječnost, neprolaznost. Tu je apsolutno potrebno Božje djelovanje i molitva, jer čovjek bez molitve je onaj koji luta, nema jasan cilj. "Život je neizmjerni Božji dar koji nam je povjeren kako bismo izvršili svoje životno poslanje, a to je Boga spoznati, ljubiti te se Njemu na koncu vratiti u nebesko kraljevstvo. Na pojedincu je da to prihvati", zaključuje.

Izgubljene bitke Bog pretvara u pobjede

 

"Boga pronalazi svatko koji to iskrena srca traži. Koji kuca na vrata Božjeg srca. Ništa u životu nije lakše negoli pronaći Boga, osjetiti ga u sebi, svojem životu i bližnjima. Suživot s Bogom jedna je velika pustolovina u kojoj ima radosti, sreće, blagoslova, ali ponekad ima i poteškoća. Ali kada do toga dođe, čovjek to sam ne nosi, jer Bog obilno pomaže, tako da onda ništa nije preteško i nemoguće. Želim svima hrabrosti upustiti se u tu Božju životnu avanturu i nećemo sigurno s Bogom ništa izgubiti, jer On i izgubljene bitke pretvara u čudesne pobjede. Mnogi nakon lutanja shvate kako je Isusova, odnosno Božja istina ona koja oslobađa. Druge "slobode" i "istine" su one koje zapravo zarobljavaju čovjeka i čine ga nesretnim. A danas ih ne manjka - u svakom pogledu", kaže vlč. Bernard.

 

Lidija Aničić

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Imamo 833 gostiju i nema članova online

PROGNOZA VREMENA

giweather joomla module

DRUŠTVENE MREŽE

FacebookMySpaceTwitterDiggDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksRedditNewsvineTechnoratiLinkedinRSS FeedPinterest
Pin It