Sve je spremno za dijamantni koncert VIS Talasi

Detalji

Objavljeno: Srijeda, 27 Rujan 2023 11:52

Napisao/la Vladimir Vazdar

Hitovi: 1508

BELIŠĆE  Na pozornici dvorane Centra za kulturu Sigmund Romberg sinoć sam posjetio jednu od posljednjih proba VIS Talasi, pred njihov svečani koncert povodom 60. godišnjice djelovanja.

Snimio sam nekoliko fotografija u atmosferi velike dvorane, bez publike, probijajući se kroz bezbroj kablova, pojačala, mikrofona, stalaka i svega drugoga što čini uobičajen dekor pozornice na kojoj su Željko Mogoroš sa solo gitarom, Josip Miler s ritam gitarom, Zoran Podobnik s bas gitarom, Krunoslav Ižaković za bubnjevima, Stjepan Jambrović za udaraljkama i Zvonimir Iveković s mikrofonom.

Koncentrirano izvode dogovoren program i usavršavaju izvedbu, a kasnije su im se pridružile i gošće programa, Nora Pastulović i Emina Vujnovac, koje su se izvrsno prilagodile glazbenom izričaju šezdesetih godina prošlog stoljeća.

„Talasi“ su prvi vokalno - instrumentalni sastav električnih gitara na području Valpovštine. Osnivač i voditelj sastava je bio Željko Mogoroš koji je pred kraj 1963. godine okupio i druge članove te ih naučio svirati. Kao osnivač, predložio je vokalnom instrumentalnom sastavu i ime - „Talasi“. Električne gitare, magnete i pojačala izradili su sami. Melodije je “skidao” s Radio Luxembourga i Radio Zagreba i pisao aranžmane za birani repertoar.

-Prve probe održavali smo u kuhinji obiteljske kuće u Valpovu, u Naradskom sokaku, prisjeća se Željko Mogoroš, a sjećanja na te dane puna su anegdota.

-U to vrijeme nitko nije imao električnu gitaru i vidio sam ih samo na slikama u novinama. Znao sam na kojem principu funkcioniraju, pa sam krenuo u vlastitu konstrukciju. Prve dvije gitare sam napravio od slavonske hrastovine koju sam dobio od majstora stolara Bračevca . Kad sam ga pitao pošto će mi prodati suhe hrastove daske koje je skidao s tavana, zanimalo ga je za što mi trebaju, a kad je čuo da ćemo od njih napraviti električne gitare – cijena je bila iznenađujuća: Svirat ćete mi na pogrebu, zahtijevao je uporno, iako sam mu objašnjavao da ritmovi koje sviramo nisu za te prigode.

U to sam vrijeme imao 16 godina, a od trinaeste sam već svirao u zabavnom orkestru Narodnog sveučilišta u Valpovu, solo gitaru. Zanimljivo je i kako sam došao do dijelova za pojačala. Na prevaru. Uvjerio sam oca da radio aparat, kojeg smo imali u domaćinstvu, treba popravak pa sam iz njega povadio sve iskoristive dijelove a ocu pojasnio da se radio ne može popraviti.

Dijelove za drugo pojačalo sam kupio od majstora Šargača koji se bavio popravkom radio aparata, a budući da nisam imao novaca, založio sam svoj ručni sat kojeg sam dobio od brata na poklon za krizmu. Kasnije, kad sam počeo zarađivati, sat sam otkupio i još ga imam u kolekciji, prisjeća se Željko.

-U prvoj postavi uz mene na solo gitari, bas gitaru je svirao Albin Vicić, ritam gitaru Stjepan Adžić, a bubnjeve Željko Kovačević, koji je i pjevao kao glavni vokal. Prvi nastup samo imali u Valpovu, u Crvenom križu, a  potom i 16. listopada 1964. godine na priredbi “Mikrofon je vaš” Amaterskog kazališta u Belišću.

Tih šezdesetih godina bili smo glazbena senzacija i ondašnji časopis „Ritam“ nas je u jednoj od anketa svrstao među najbolje vokalno instrumentalne sastave u tadašnjoj Jugoslaviji. Zauzeli smo osmu poziciju u vrijeme kad su osječki Dinamiti bili na prvom mjestu.

Dvije godine smo svirali u okviru Amaterskog kazališta u Belišću, a potom nas je u svoje okrilje preuzeo tadašnji kombinat "Đuro Salaj" iz Valpova.

Kupili su nam izvrsne instrumente i pojačala, a u sklopu njihove omladinske organizacije nastupali smo u bližoj i daljoj okolici, u Slatini, Virovitici, ali i u tadašnjoj Čehoslovačkoj, gdje smo dvije godine zaredom, na turnejama, održali dvadesetak koncerata i bili glazbena senzacija, izazivali delirij kod tamošnje publike. Nije ni čudo, jer smo bili jedini sastav „sa zapada“ kojem je bilo dozvoljen nastup iza željezne zavjese.

U to smo vrijeme održali stotinjak koncerata, a budući da smo svi imali karijere izvan glazbe i sviranjem smo se bavili amaterski, nismo napredovali. Značajna su prekretnica bili pozivi za služenje „vojnog roka“. Prvi je otišao Albin Vicić - Bina kojeg je 1966. godine na mjestu bas gitarista zamijenio Zdravko Sudar.

Naša uspješna karijera prestala je 1969. godine kad sam poziv za vojsku dobio i ja, prisjeća s Željko. Kasnije smo se razišli, svatko svojim stazama.

-Rad smo obnovili 2004. godine, kada je Krunoslav Ižaković za bubnjevima zamijenio Željka Kovačevića Purcu, a kao vokalni solist počeo s nama nastupati Zvonimir Iveković. S nastupima smo nastavili 2014. godine, i eto nas pred obilježavanjem 60 godina djelovanja. Pozivamo vas da nam se pridružite u četvrtak uvečer. Možemo vam jamčiti dobru zabavu u ritmovima onoga vremena, uz nove, mlade snage u vokalnim izvedbama, a pripremamo i neka plesna iznenađenja, poručio je Mogoroš.

• Prethodno
• Slijedeće