MIRNA ČITA-MIRNA SAVJETUJE: Lucinda Riley-Olujna sestra
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 06 Srpanj 2024 10:07
- Napisao/la Mirna
- Hitovi: 308
Lucinda Riley - Olujna sestra
Druga priča iz serijala Sedam sestara Plejada donosi nam priču o Ally.
Vrsna jedriličarka i prikrivena glazbenica proživljava najljepše trenutke života kad saznaje da je njezin voljeni otac Pa Salt preminuo. Kao začarani lanac, njegov odlazak vuče neke druge negativne događaje u njezin život, ali istovremeno ju upućuje na mjesto odakle potječe – daleku Norvešku, nordijsku zemlju, zemlju fjordova i akevitte. Hoće li Ally prihvatiti mjesto s kojega je potekla? I može li ono ikada zvati “domom”?
“..prekrasna ruža cvjeta u svoje vrijeme, a zatim drugi pupoljci rastu na istoj biljci dok starima opadaju latice, tako sam i ja spoznala čudo prirode.”
Moja Velika želja jest posjetiti Island te zainteresirano istražujem mnogo toga o njemu. Iako nordijska država, Norveška me nikad nije privukla u nekom dubljem smislu – zašto? Ne znam. Nedovoljno sam upućena, znam za fjordove i ledenjake, ali nikad nisam nešto podrobnije naučila o njezinoj kulturi, stanovništvu i slično.
Unatoč tome, veselila sam se putovanju u Norvešku sa Ally koja je koordinate pronašla ugravirane na armilarnoj sferi u dvorištu njezina raskošnog doma u Genevi.
Da ću s Ally otputovati u Norvešku saznala sam već iz sinopsisa, ali u samom romanu taj mi je trenutak došao mrvicu prekasno. Predug uvodni dio umalo me odgovorio od daljnjeg druženja sa Ally.
Međutim, odlučila sam joj dati priliku i zaista nisam požalila. Kao i u prvom dijelu serijala, roman prati dvije radnje – jedna se zbiva 2007. godine i vodi nas od Geneve do britanske obale i jedriličarskih utrka, Londona, pa same Norveške. Druga se priča vrti oko obitelji glazbenika Halvorsen te nas vraća sto dvadeset godina unazad u brojna norveška mjesta, pretežito u Kristijaniju odnosno današnji Oslo, ali i u Leipzig te se krug ponovno zatvara u norveškom Bergenu.
“Strah je najmoćniji neprijatelj s kojim se ljudi susreću, a tvoj nedostatak straha najveći je božji dar.”
Koja je poveznica obitelji Halvorsen i Ally možemo naslutiti s obzirom na tragove koje joj je Pa Salt ostavio. No, autorica nas polagano uvlači u priču siromašne djevojčice koja pjeva svojoj kravi Rozi i dobiva mogućnost daljnjeg glazbenog usavršavanja u Kristijaniji. Kao i sama Ally, pokušavamo shvatiti koja je poveznica te mlade seoske djevojke i jedriličarke poput nje.
Paralelno s tim otkrićima, spletom okolnosti kojim se Ally više ne želi vratiti na vodu, ona budi svoj glazbeni talent te komadići slagalice počinju dobivati svoj smisao.
Po mome mišljenju, u ovom je romanu bilo previše detaljnih opisa. Sve bi se dalo svesti na dvjesto stranica manje od ovih 500+, ali dobro. Ono što me zasmetalo još u Sedmoj sestri, odnosno prvom dijelu serijala su greške. Da se razumijemo, nije ih bilo ne znam koliko, ali to nisu bili tipični tipfeleri ili nešto čemu bismo mogli pripojiti naziv “lapsus calami”. To su bile greške u prijevodu (ili tisku) poput toga da je otac nešto naučio (naslijedio) od sina i slično.
Unatoč tome, zaista sam se uspjela uživjeti u obje priče, a posebice me oduševio dio pred kraj knjige gdje sam uspjela upiti i malo opisa Norveške.
Bilo je tu poprilično mnogo likova, radnje, zapleta, drame, ljubavnih peripetija. Neki su likovi bili tu samo u početku, neki samo na kraju, ali me zasmetalo to što je ostatak sestara i draga Ma jedva bio uključen u radnju. Naravno da je tu odigrao ulogu i Alkionin temperament i način života, ali je ona u pojedinim trenutcima bila zaista preusredotočena na svoje gubitke, ne mareći pritom ni najmanje za one koji su cijeli život bili tu.
Kada sam već spomenula njezino cjelovito ime, valja naglasiti kako se Allyina sudbina preklapa sa Alkionom koju poznajemo iz starogrčke mitologije, barem na neki način.
Zbog umiješanosti mitologije i zanimljive obiteljske podloge ovom romanu ipak dajem vrlo visoku ocjenu.